Jednostavan recept za omlet sa iznimno zanimljivim i nadasve ukusnim dodatkom - gljivama lisičarkama. Ako je varganj kralj gljiva, lisičarka je sigurno kraljica ili žuto zlato šumsko.
Blagog mirisa i ukusa, jer nemaju onaj karakteristični "zemljani" miris, lisičarke su iznimno zahvalne gljive za različite kombinacije.
Potrebni sastojci za pripremu omleta sa lisičarkama
- 200 g lisičarki,
- 4 jajeta,
- 1 dl mlijeka,
- malo ulja,
- mala kašikica vegete
Postupci pripreme omleta sa gljivama lisičarkama
- Lisčarke očistite, najbolje mekanim četkicom, može čak i čista mekana četkica za zube. Krupnije ijsecite na pola i četvrtinu, a one sitnije ostavite u komadu.
- Jaja promiješajte sa vilicom i dodajte mlijeko.
- U tavicu sa malo ulja kratko propržite lisičarke.
- Kada gljive omekšaju, izvadite ih na tanjur.
- U tavicu sipajte pripremljena jaja i pecite ih poklopljene na niskoj temperaturi, sve dok se omlet ne ispeče onoliko koliko vama najviše odgovara.
- Preko pečenog omleta stavite propržene lisičarke i dodajte malo vegete i poslužite.
Ne kaže se uzalud kako su sve gljive jestive, ali nažalost, neke od njih samo jednom, stoga morate poznavati gljive a mi ovdje govorimo o tome kako izgleda gljiva lisičarka
Kod branja gljiva uvijek je potrebno imati dozu opreza – zbog sličnosti, neke je jestive gljive moguće zamijeniti s njihovim otrovnim dvojnicima. Ako ste početnik u branju gljiva, ne upuštajte se sami u berbu već slušajte savjete iskusnijih berača. Ako se upuštate u berbu gljiva najbolje da se odmah upoznate s vrstama gljiva a počinjemo s detaljnim opisom kako izgleda lisičarka gljiva.
Gljiva lisičarka ili lisičica (Cantharellus cibarius) jedna je od najpoznatijih jestivih gljiva naših krajeva. Kod mlade je gljive lisičarke klobuk konveksnog oblika, a kasnije postane ljevkast, nepravilno svijenog ruba širine između 6 do 10 cm.
Gljiva lisičarka upečatljive je blijedožute do izrazito žute boje poput žumanca jajeta. Listići su rijetki i žilavi, nepravilno se račvaju i spojeni silaze niz stručak koji je u boji klobuka ili nešto bljeđi, te se stanjuje prema dnu te nema vidljivog prijelaza između klobuka i stručka.
Meso joj je blijedožute boje, ali čvrsto i žilavo zbog čega je teže probavljiva, stoga ju je potrebno dobro prokuhati.
Gljiva lisičarka raste u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama gdje je se može naći od sredine proljeća do kraja jeseni. Moguće ju je zamijeniti s friesijevom lisičicom (Cantharellus Friessi), koja je nešto manjeg rasta, ili blijedom lisičicom (Cantharellus subcibarius), no svi su ti varijeteti jednako jestivi. Potrebno je pripaziti na lažnu lisičicu (Hygrophoropsis aurantiaca) i zavodnicu (Omphalotus olearius), dvije otrovne gljive koje, za razliku od lisičarke koja raste na tlu, rastu na panjevima.
S obzirom na to da neke vrste gljiva lisičarki rastu na specifičnom terenu, kao što je određena vrsta drveća ili drvna masa koja odumire, pokušajte pronaći mjesta koja odgovaraju takvom opisu. Budući da lisičarka gljiva često raste u skupinama, jednom kad uočite gljivu, nemojte prelako odustati već pročešljajte i veći dio terena za slučaj da ih se u blizini nalazi još nekoliko sličnih primjeraka gljiva lisičarka.
Savjet:
Ako nemate iskustvo u branju i traženju gljiva prepustite to iskusnim znalcima ili pak, sigurnije je za vas kupiti gljive u trgovačkom centru
